|
U povodu 150-godišnjice obilježavanja Posavsko-trebavske bune
(1858-2008) formiran je Odbor za obilježavanje bune koga čine
predstavnici 5 opština: Doboj, Modriča, Šamac, Pelagićevo i
Žabari sa počasnim predsjednikom vladikom Zvorničko-tuzlanske
eparhije, gospodinom Kačavendom, kao i jednim brojem lica koja
se bave istraživanjem prošlosti ovih prodstora, odnosno
predstavnika institucija kulture i informisanja . U svakoj
Opštini posebno je formiran Opštinski Odbor za obilježavanje
istog događaja, koga čine predstavnici vlasti, istaknuti
kulturni radnici i sveštenici. Iz centralnog Programa je
vidljivo da su aktivnosti otpočele još u februaru ove godine.
Centralnim Programom su predviđene određene aktivnosti
manifestacionog karaktera, organizovanje narodnih skupova -
zbora uz svetu liturgiju na Dugoj Njivi (27.juli 2008 god.), kod
Crkve u Obudovcu (12.jul-Petrovdan
2008) i u Žabarima (14.oktobar), mjesto odlučujuće bitke - Lipik.
Liturgiju će služiti Njegovo Preosveštenstvo, vladika
Zvorniučko-tuzlanski, gospodin Kačavenda. Drugi dio aktivnsti
čini kulturno- zabavni program (učešće kulturno umjetničkih
društava i Sokolskih društava), a treći dio predstavljaće
organizovanje Okruglog stola (ili Naučnog skupa) na temu
Posavsko- trebavska buna 1858.god (prva polovina oktobra 2008).
Pored navedenog, predviđeno je i podizanje nekoliko spomen
obeležja na poprištima bitki (Trebava-Duga Njiva i
Lipik-Žabari-Posavina, ili kod crkvi Obudovac i Vranjak).
Prostori Balkana od doseljenja Slovena obilovali su nizom buna i
ustanaka hrišćanskog (posebno srpskog naroda) protiv
osvajača-moćnih država kao što su bile Osmansko carstvo,
Habsburško carstvo i sl. Te bune za oslobođenje bile su sastavni
dio viševjekovnog života srpskog naroda sve do novijih vremena (Karađorđeva
ustanka, ustanka u Hercegovini i Bosni (1875-1878), Balkanskih
ratova ili pak Prvog svjetskog rata).
Za ove prostore Balkana i našeg zavičaja značajne su dvije
popovske bune: Posavska i Trebavska koje su se protiv turskih
zuluma dogodile 1858 god ,a nešto dalje od nas u istoj godini,
samo u proljeće, izbila je buna u Bos.Krajini. Razlozi za bune
su se nalazili u nasilju Turaka prilikom kupljenja carskih
poreza , a posebno trećine.
Značajno
je pomenuti da je jedna delegacija iz Posavine još u januaru
1858. god predala je turskom poslaniku u Beču
predstavku u kojoj su iznosili “nesnošljiv položaj seljaka
posebno radi zakupaca poreza“.
Delegaciju je predvodio
Risto Jovičić iz Brvnika (Rajko Ilišković, Godišnjak za 2001.
Str. 58). Raja je bila dužna davati caru desetinu a begu
devetinu. Predstavke nisu uvažavane, narod se bunio i odbijao
plaćanje zakupa trećine pa su Turci silom ubirali
trećinu, a knezove i viđenije ljude hapsili i zatvarali. Tako
je uhapšen i prota iz Orašja, Stevan Avramović i
zatvoren u Tuzli (aprila 1858).
Prema nekim podacima na podizanju ovih buna značajnu ulogu je
imao Risto Jejić iz Crkvine. Prva buna(u B.Krajini) je izbila u
maju 1858. godine na prostorima između rijeka: Une, Sane i Save
oko Knžpolja, Ivanjske, Krupe, Doljana, a vođe su bili: Petar
Pecija Petrović, Petar Garača, Risto Jejić.
Što se tiče događaja u Posavini i na Trebavi značajno je
pomenuti skup viđenijih ljudi u Gradačcu kod Nurudin-paše.
Nurudin-paša je za 6. avgust zakazao sastanak sa seoskim
knezovima i sveštenicima među kojima su osim pravoslavnih,
bili i neki katolički sveštenici i viđeniji ljudi. „Pročitan je
Ferman o uređenju agrarnih odnosa, koji su uz ostale zulume
Turaka bili osnova za podizanje bune i koji će ubrzo dovesti
do novog okupljalja predstavnika12 sela na Petrovdan u
Obudovcu.“ (Novak Tanasić i ostali, Obudovac kroz bune i ratove
str.12. Obudovac 2001). Na ovu Skupštinu pored knezova iz sela
i sveštenika pozvani su i predstavnici vlasti i begova.
(Gradačac i okolina, isto,
str.19). Nurudin-paša je tražio da se prisutni izjasne oko
ubiranja trećine i desetine. Protiv Fermana u ime cijele
nahije, otvoreno je na Skupštini istupio pop Stojan Stojčević
(Stojašević) iz G.Žabara. Istakao je da je narod vjeran Caru,
ali da nemože davati trećinu. (H.Šehić i Đ.Mitrović, Gradačac i
okolina ,Turistički vodič, isto ,str.19. Gradačac,1969.). Zato
su ga Turci okovali u gvožđa i zajedn sa još osam seoskih
knezova odveli. Seljaci su u znak protesta palili begovske
čardake.
Značajan događaj za podizanje bune jeste i održavanje Skupštine
popova i viđenih ljudi kod Crkve u Obudovcu na Petrovdan
1858.god. Toga dana na bogosluženju, iskupilo se mnoštvo naroda
„ čak iz 12 okolnih sela“.
Zakazana je molitiva, ali i dogovor o podizanju bune. Za vođu
bune je izabran prota iz Orašja Stevan Avaramović. Proti su
pomagali sveštenici: Nikola Lukić iz Obudovca, Marko Simić iz
Batkuše (rodom iz Riječana, ali je službovao u Batkuši), kao i
sveštenici iz Brvnika, Slatine, Obudovca te pop Jaćim
Stefanović iz Crkvine. Takođe, ova grupa sveštenika na čelu sa
protom Stevanom bila je u direktnoj vezi sa drugom grupom
ustanika ( sa Trebave) koju će predvoditi pop Hadži Petko
Jagodić, pop iz Vranjaka. Prema ranijem dogovoru popa
Stefanovića i Popa Hadži Petka Jagodića buna je trebalo da se
dogodi o Pokrovu Presvete Bogorodice. Ugovoren je i znak,
odnosno, kada Hadži Petko otpočene sa bunom na Trebavi da se
zapale vatre, kako bi Posavci to vidjeli. (Bitka na Dugoj Njivi,
Radni materijal, ,str.1). Hadži Petko je potomak popa Ćerka (za
koga se pouzdano
tvrdi
da je službovao u Vranjaku još u 18.vijeku). (Ozren
Rradosavljević, Patronimijska i antroponimijska građa iz
Vranjaka (Modriča) str.99.MS, Novi Sad , 1985.god.).
Krajem septembra ustanici su počeli paliti begovske čardake i
konake u okolini Orašja, u Skugriću, Koprivni, Osječanima,
Kožuhama, Čivčijama (Modriča ,isto str.104). Ustanici su se već
prikupljali na Dugoj Njivi. Prethodno su zauzimali klance, kako
bi spriječili
eventualni nastup regularne turske vojske.
Najžešća bitka u Posavskoj buni vođena je Žabarima u zaseoku
Lipik 29.9.1858.god. U Memorandumu Ruske vlade evropskim silama
od 1860 .god. navodi se da su Turci u Posavini spalili
200 hrišćanskih kuća , 500 hrišćana je pobijeno, a 230 odvedeno
u ropstvo (R.Ilišković, isto str.80). Stradala su srpska sela:
Obudovac, Čović Polje, D.Žabar, G.Žabar (Pelagićevo), Batkuša,
Slatina, Crkvina, Kruškovo polje, Tišina, Brvnik, Miloševac,
Vranjak, G.Tolisa, Koprivna,
Kožuhe, Osječani i druga. (Rajko Ilišković, Neustrašivi borac
,isto ,str.78). Turci su zapalili crkvu u Obudovcu, kao i
pravoslavnu Crkvu u Orašju odakle je protjerano pravoslavno
stnovništvo. Na prostor Orašja i Šamca umjesto protjeranog
pravoslavnog stanovništva, naseljavano je muslimansko.(Rajko
Ilišković,Neustrašivi borac ,isto .str.80).
Na
Trebavi,
takođe izbija ustanak u isto vrijeme kao u Posavini, a vođa je
proto iz Vranjaka, Hadži Petko Jagodić , kome pomaže pop
iz Koprivne Stanko Vuković- Marić,kao i sveštenici iz Osječana
(Pavle Trifunovići Marko Popadić) iz Kožuha, Skugrića,Tolise i
Zelinje (pop Đurica Živković). Popovima pomažu viđeniji ljudi iz
Vranjaka: Jovan Vidić,Simo Rogulj, Markan Stjepanović ,Jovo
Mićić) iz Tolise: Risto Milanković, Jovo Radić-Lukić, Malin
Malinović,Sailo Knežević, Vidak Đurić,Sailo Jremić, Simo
Janjić), iz Koprivne:Stojan i Jefto Kuzmanović , Božo
Jeftić-Biogradlić, i Stevanije Stevanović) iz Kožuha.Jovo
Mrkonjić,Zaharije Vidović ,Jovo Kupres , Nikola Trivić, Simo
Đerić), iz Osječana: Nikola Đukić, Spasoje Pavica, Blagoje
Kovač, Jovo Marić,Trifko Božić, Marko Petrović, Vasilj Pavičić).
Povod
izbijanju
bune na Trebavi bio je iznenadan. Naime, znajući da se nešto
kuva u narodu na Trebavi ,Turci odluče da uhapse popa Petka u
Vranjaku.
Dana 10. avgusta 1858. god. pošalju
svoga čauša sa 15 Turaka, koji opkole Hadži Petkovu kuću
u Vranjaku. Međutim, seljaci stanu u odbranu
svoga sveštenika i rastjeraju Turke, kojom prilikom su
trojica Turaka ubijena , a šest ih je ranjeno. Ovo
je bio direktan
povod za otvorenu pobunu.
Turci su odgovorili hapšenjem uglednih ljudi po drugim mjestima
(oko Tuzle, Bijeljinje ,Gradačca, Brčkog). Hadži Petko je ubrzo
iskupio oko 1.000-1.500 ustanika.
Pobune su zahvatile mnoga srpska sela od
Batkuše,
Vranjaka, Žabara, Crkvine,
Zelinje,
Obudovac,
Orašja ,Osječana, Kožuha,
Koprivna,
Paležnice ,
Riječani (posebno Vis),
Slatine,
Tolise,
Čović Polja. Ovakvo stanje je potarajalo sve do oktobra kada se
ustanak“ otvorio“.
Uoči same bune Hadži Petko je pred crkvom u Vranjaku održao
molitvu kojom je razrešio ustanike od greha (oslobodio ih je
posta). Održao je govor i hrabrio ustanike „nazivajući svakoga
ženom , kukavicom i izdajicom koji se boji Turčina i
smrti.“(isto ,str.3). Bilo je to u utorak 30.septembra
1858.god.zadnji dan Bogorodična
posta (Posta Pokrovu Presvete Bogorodice).
Hadži Petko, pop Stanko Vuković i proto Pavle Trifunović ,te
Vasilj Pavičić iz Donjih Osječana ,Rade Kupres iz Kožuha i Simo
Janić iz Tolise, sakupe oko 800 ustanika i u zakazano vrijeme
zapale nekoliko begovskih konaka i „zaseku„ se na Dugoj Njivi na
Trebavi.“(isto, str.1).
Prethodno su vršena izviđanja sa uzvišenja Vis, a neki izvori
pominju Simu Stjepića iz Vranjaka koji je noćivao u kući Mitra
Marića (Riječani) odakle su išli na osmatranje.
Tako je ustvari otpočela buna na Trebavi. Ustanici na Trebavi su
imali barjak bijele boje
sa crvenim obrubom i krstom.
Barjaktar je bio Simo Đerić iz Kožuha. (Bitka na Dugoj
Njivi,isto ,str.3).
Hadži Petkov odred se prikupljao nekoliko dana na Trebavi na
Dugoj njivi gdje su bili izgrađeni položaji. Bio je iskopan
dubok rov, utvrđen bukovim i hrastovim oblucima sa otovorima za
puškarnice.Tačan broj ustanika nije poznat , a procjenjuje se da
ih je bilo od 1700-3.000. Bili su naoružani puškama, sjekirama,
kosama naoštrenim kolcima. Ukupan broj osmanlijske vojske je
iznosio oko 5.000. (Modriča ,isto ,str.104).
Borba na Dugoj Njivi prema nekim izvorima trajala je dva dana
(12.i 13. oktobar). Prvi dan ustanici su izdržali žestoke napade
Turaka, ali im je sutradan ponestajalo municije. Turci su
upotrijebili artiljeriju (topove) pa su se ustanici u toku druge
noći povukli sa utvrđenih rovova. Neki, među kojima i Hadži
Petko, preko rijeke Save najprije su prešli u Slavoniju , a onda
u Srbiju. „Nastupilo je nesigurno vrijeme ispunjeno paljevinom
sela, pljačkom i ubistvima . Bilo je spaljeno preko 200
hrišćanskih kuća, 600 hrišćana je ubijeno, 2.000 prebjeglo u
Austriju , a 230 okovano i odvedeno u Sarajevo„ (Modriča ,
I.Karabegović i drugi, isto ,str.104).
Na Dugoj Njivi prema podacima poginulo je 17 Srba, među kojima:
Cvijan,
ili Cvjetko Gospavić-Simić (Riječani),
Mitar Marić (Riječani) Pajkan Vuković
(Vranjak),
Luka Avakumović (Vranjak)
ili Akšamović,
Simo Janjić (sin Janje Putanjevića iz Tolise). Sahranjeni su na
groblju 200 m ispod Duge Njive koje se zove Ponjaševac. (Izvor,
Građa-.Vladika).Cvijanu
Gospaviću i Mitru Mariću rodbina je podigla spomenik na Dugoj
Njivi , a pop Petko Jagodić je sahranjen kod Crkve u Vranjaku.
Ovo su samo neke od činjenica koje nam daju za pravo da u ovoj
godini Sto pedesete godišnjice Posavsko-trebavske i Krajiške
bune, dostojno obilježimo borce ovih krajeva, koji u žestokoj i
oslobodilačkoj borbi protiv turskih siledžija, položiše i
vlastite živote i postadoše vječni primjer sadašnjim i budućim
generacijama kako se
bori za slobodu.
Modriča, 5.juni 2008. Mr Đorđe
Nijemčević
Ilija
Pavlović,prof.
David Davidović,prof.
Đoko
Jovanović,prof
| |