Priča o jednom prijateljstvu

 


 

Sa prijateljem iz zavicaja Milanom P druzim se obicno od pocetka maja pa do pocetka septembra, negdje do modrickog vasara.To je period koji on provodi ovdje u zadnjih 10-ak godina otkako je napustio Njemacku. Nasa druzenja su prilicno intenzivna, 3-4 dana u toku nedelje obicno izmedju 8-11 navece u kafe restoranu "Sport" smjestenom na korneru Grand i Mill ulice u Patersonu. Obojica smo kafanski ljudi, to je mjesto gdje se osjecamo najprirodnije, u kafani smo kao riba u vodi. Prvih dana po njegovom dolasku razgovor bi pocinjali vracanjem filmova sjecanja, pricali o proslim vremenima, dogadjajima u Vranjaku, okolnim Trebavskim selima, Modrici,Sarajevu, o svemu onome sto se nama i oko nas desavalo, sto nas je pogadjalo, promasivalo..
Par dana kasnije skrenuli bismo na druge teme, pricali o sadasnjim problemima, poslovima, porodici, razmjenjivali iskustva, dijelili savjete jedan drugom i svemu onome o cemu pricaju dva najbolja prijatelja izmedju kojih ne postoje nikakve tajne.
Razmisljas li o povratku dole, odjednom ce on dok lagano ispija kranberi vodku.
Znas, razmisljo sam o tome, nije lako odluciti se na takav radikalan potez, previse se pustilo korijenje ovdje, djeca su rodjena ovdje, hvala Bogu i unucad. Nisam siguran da li bi se oni uopste htjeli vratiti, kako bi se uklopili u sistem. A i ja sam. Pravo da ti kazem sumnjam da bih znao "plivati"po zavicajnim vodama punih pirana, burazerskog kapitalizma, lopovluka, uvlakaca i tome slicno?
Cime bi se bavio dole? Nastavi on usput mahnuvsi konobarici i dajuci joj znak za jos jednu turu.
Malo me zatece pitanjem, ispih tekilu onako izatrke, posmatrano sa strane imali biste osjecaj da se nekuda zurim i da cu odmah napustiti kafanu.
Poljoprivredom, ratarstvom, povrtlarstvom i stocarstvom, to mi nekako najbolje lezi. Za pocetak bi kupio 2 Fergusona sa svim potrebnim prikljuccima, napunio stalu sa rasnim grlima, formirao stado...
Poslije bih krenuo u ozbiljniju proizvodnju, napravio 2-3 staklenika u saradnji sa agronomima, otpornih na metereoloske (ne)prilike. Problem navodnjavanja bi se rijesio kopanjem bunara, ugradio najbolje njemacke pumpe. Grejanje bi rijesio sa geotermalnim izvorima, napravio malu solarnu farmu i time rijesio problem skupe el energije. Te dvije stavke (grejanje i el energija) su znatni troskovi u proizvodnji i investiranjem u njih postao bih konkurentan na trzistu. Proizvodio bi cisto povrce bez herbicida, meso bez hormona, znaci zdrava hrana, a bez hrane se nemoze, uvijek bi se nasao kupac.
Kome bi ti to prodavao upita me on.
Za pocetak na pijaci, kasnije bi pretpostavljam i ostali proizvodjaci uskocili, sa masovnom i redovnom proizvodnjom mogli bismo izaci na ozbiljnije trziste.Naravno da ne mislim da bi to odmah bilo profitabilno, za nekih 5-6 godina kada se kockice sloze moglo bi se ocekivati i profit od toga, recimo 5-6 % na ulozena sredstva od cega bi se moglo pristojno zivjeti.
On me pogleda zamisljeno, zapali cigaru i ovaj put ispi i on vodku"izatrka".
Zamisljam reakciju tvojih i mojih zemljaka, drugova, seljaka. Vec vidim svog caleta Novaka ispred moje kuce u Modrici sa punim gepekom paprike i paradajza.
Otkuda ti to? Kupio od tvog jarana Mice-kojeg Mice? Tvog Mice amerikanca.
Svi bi te proglasili ludim,vratio se iz Amerike da proizvodi paprike, paradajz, buraniju umjesto da seta okolo neradeci nista, ispijajuci kafe po "Rimu"i "Walkeru", pomalo igra na kladionici i uziva sa modrickom elitom..
Ja bih ti preporucio da otvoris trgovacki centar u gradu, radna snaga je jevtina, rade za nekih 400-500 KM ,prijavis sebe i zenu, eventualno jos jednog radnika, ako napravis profit platis radnu snagu ako ne nikom nista-svi tako rade dole..Ili negdje na autoputu moderan objekat sa auto-perionicom, benzinskom pumpom, kafe-restoranom, prodavnicom i tome slicno.
Nemoj tako ,nadoveza se Vaso, starina sa Visa, bistrog uma i vedra duha bez obzira na svojih 80 godina. Tebi je izgleda Panicu modricka carsija popila pamet, nisi bio takav u Babesnici. Govoris da pere tudja kola, prodaje tudji benzin i tudje proizvode umjesto da pravi svoj proizvod i posteno zivi od svog rada.
Tako znaci Micane, opet cu ja, nije valjda da je dole sramota raditi i biti seljak?

Moj jarane, nisu to oni isti seljaci koje si davno ostavio, sada je to drugi narod, neradnici, manipulanti,s vi bi na opstinske jasle, da budu referenti, Ili bar odbornici, stide se biti seljaci, poljoprivrednici,s vi hoce lagodan zivot, nova kola i moderne mobilne................................
 

Prica dostavljena 21.11.2012, a istog dana objavljujemoje na sajtu