Doci cu

Doci cu,
da nadjem utociste u tvom narucju
i da se umotam u topli sal
tvoje ljubavi.
Doci cu
da me ugrijes pogledom,
da mi pricas rukama
i da me upijes
svim svojim culima.
Doci cu
da mi kazes
Andjele, tako sam te cekao
sve ove godine.
Sjeticemo se najdrazih pjesmica,
prvih nespretnih poljubaca
i vrijeme ce na tren stati
samo za nas.
A onda cu da se vratim
negdje daleko,
ponijecu miris Denima s tvog vrata.
U mome oku
ugnijezdice se tvoj smedji cuperak,
svuda cu osjecati tvoje ruke,
u usima ce mi odzvanjati
Crvena jabuka,
a suze rastanka
mozda ce saprati
tragove tvojih poljubaca.
Pobijedivsi stvarnost
vratice se mala sanjalica
nekom svom zivotu,
okupana tvojom ljubavlju
i napojena srecom.

Osjecam...

kako su kise u ovoj zemlji
tmurne i hladne
i kako tesko padaju
i pritiscu
moju balkansku dusu.
Osjecam
da bi me tamo negdje daleko
ogrijalo ono moje sunce.
Osjecam
kako mi dusa
samo jos maternjim jezikom sapuce
i znam
da su mi oci zeljne tresnjinog cvata
i ocevih sljivika.
Znam
da su mi se ruke uzeljele
toplih zagrljaja
i da mi srce vapi
za toplinom koju samo naci mogu
u mom Modrom gradu.
Osjecam
da tamo daleko
i sunce ljepse grije
da su kise toplije
od ovih ovde
i da tresnjin cvat
samo tamo
mirise na proljece
i na ljubav.

ZA SVE ONE KOJE KRASI ISKRENA, DUBOKA LJUDSKA DUSA

Ponekad su zvijezde gluve na sve nase molitve da nam posalju onaj mali komadic srece, da bi se popunio mozaik ljudske duse.
Tako postanemo gosti ove planete, mala smo i nemocna bebica, kojoj se od prvog dana zivota nudi prilika da nesto nauci i spozna svijet oko sebe.
Onda se igramo, dobijemo poneku cusku, uceci se zivotu, rastemo i sazrijevamo, da bismo se jednog dana ubrajali u LJUDE.
Trudimo se, dajemo sebe onima koje volimo, zeleci da i sami budemo voljeni - i od brata, i od sestre, i od roditelja. Pokusavamo dati sve od sebe, gradimo harmoniju cak i tamo gdje za takvu gradjevinu fali osnovni materijal i saradnja drugih.
A onda nas put odvede nekud daleko, ostavljamo uplakane roditelje u nadi da smo izabrali pravi put. I odlazimo. Zaneseni sopstvenom idejom o sreci i darezljivosti Boga i zvijezda na nasem putu.
I nastavljamo da se borimo, za svoje mjesto u drustvu, za narastaj i ljubav nekih drugih bliznjih, a nasa dusa pocinje vremenom da gladni za onim osmijesima i lijepim rijecima sto negdje daleko ostase. Pretvaramo se u malu djecu koja su jos zeljna majcinskih pogleda, pa ih trazimo u svakom dobrom zenskom bicu. Svaki nas sijedi brkica podsjeca na rodjenog oca, pa stanemo zapanjeni kad u tudjini ugledamo nekog slicnog ...a dusa nam se napuni nekom samo iz djetinjstva poznatom toplinom.
I punimo mozaik nase duse malim komadicima radosti, da bi nase osjecanje srece bilo potpuno. Cinimo druge sretnima, onim malim stvarima koje i sami prizeljkujemo od zivota. Ne brojimo osmijehe, niti lijepe rijeci, samo da bismo pod tim novim nebom imali osjecaj da ljudska dusa i u tudjini dise i zivi. I jos uvijek cekamo da nam zvijezde posalju onaj dragocjeni komadic, cijom bi se ugradnjom ispunili svi nasi ideali o ljepoti ljudske duse...
Jedne veceri ucinilo mi se da bi mom strpljivom cekanju mogao doci kraj i da je vrijeme za nagradu.
Dok sam uzivala u malim momentima i na tren zaboravila da jos uvijek cekam i trazim, pojavila se usred veceri jedna neobicna svjetlost...i cuh moju dobru zvijezdu kako mi nesto vazno sapuce...i tiho mi se obraca s rijecima:
" Daleko od Vas zivi jedno divno ljudsko bice i samo Vi mozete uciniti da mu opet sine sunce i da mu se na lice vrati osmijeh. Ucinite nesto, jer dosta su mu kise padale."
Zamislih se na kratko...i poslusah moju dobru zvijezdu. Nadjoh brzo put do njega i svog onog blaga, koje je na dnu njegove duse cucalo neotkriveno i cekalo samo mene.
Dijelim s njim one male momente, cuvam ga od hladnih kisa, vracam mu osmijeh na lice i svakim danom mu poklanjam po jedan komadic moje duse.
I sve sam njegovo. Njegovo sunce u kisnom danu, njegova jutarnja kafica, njegova setnja pored vode, njegova princezica u pantalonama...i cijela njegova dusa.

TEBI

"Poput tihog morskog talasa
zapljuskujes moj zivot
i unosis svjezinu.
I ne bojim se niceg,
jer znam da cu
samo malo skvasiti noge
i kao umoran putnik
zastati na kratko
da ti se zadivim."